Tornado Zadar pisao Unutarnjoj kontroli MUP-a RH: Zadarska policija prekoračila je svoje ovlasti

0

Nakon ružnih scena na utakmici Zadra i Cibone koja se odigrala 30. travnja u Krešinoj dvorani, Udruga navijača Tornado Zadar poslala je medijima priopćenje u kojemu osuđuje, kako navode, prekoračenje ovlasti zadarskih policajaca. Priopćenje prenosimo u cijelosti:

“Povodom događanja na utakmici između Zadra i Cibone koja se igrala dana 30.4.2017. i kršenja zakona od strane policije odlučili smo s javnosti podijeliti pismo koje je poslano ravnateljstvu policije i Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, te Unutarnjoj kontroli MUP-a Republike Hrvatske.

Na temelju odredbe čl. 5. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16), Udruga navijača Tornado Zadar, Bedema zadarskih pobuna 1, OIB 66159753998, podnosi pisanu pritužbu na rad policijskih službenika na drugoj utakmici četvrtfinala doigravanja Prvenstva Hrvatske u košarci, odigranoj 30. travnja 2017. u Zadru, između KK Zadra i KK Cibone.

Udruga navijača Tornado Zadar smatra da su policijski službenici, prilikom interveniranja na tribini gdje su se nalazili pripadnici Tornada, grubo prekoračili svoje ovlasti, u prvom redu prekomjernom uporabom sredstava prisile, a što je za posljedicu imalo prouzročenje tjelesnih ozljeda pripadnika naše Udruge.

Prije svega, smatramo da se policijski službenici u svom postupanju nisu rukovodili načelom razmjernosti, propisanom odredbom čl. 82. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine broj 76/09, 92/14, dalje u tekstu: Zakon o policijskim poslovima i ovlastima), odnosno u situaciji kada se ista svrha postiže blažom mjerom, primjerice mjerom upozorenja ili naredbom, nisu primijenili takvu mjeru.

U konkretnom slučaju, a što jasno proizlazi iz javno dostupnih video snimki, u trenutku dolaska policije na tribinu s pripadnicima Tornada, nema niti jedne jedine okolnosti koja upućuje na zaključak da se svrha koja se postiže sredstvima prisile, ne bi mogla postići mjerom upozorenja ili naredbom.

Prema tome, iako i odredba čl. 82. st. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, kao i odredba čl. 127. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika (Narodne novine broj 89/10 i 76/15, dalje u tekstu: Pravilnik) propisuju kako se sredstva prisile upotrebljavaju nakon prethodnog upozorenja, odnosno u pravilu nakon što se mjerama upozorenja i naredbi nije postigao cilj njihovog izdavanja, policijski službenici su u konkretnom slučaju, bez ikakvog stvarnog uporišta za to, odmah primijenili sredstva prisile.

Iz javno dostupnih video snimki, kao i iz izjava svjedoka očevidaca, jasno proizlazi kako je policija, bez ikakve stvarne potrebe za time, upotrijebila tjelesnu snagu, raspršivač s nadražujućom tvari te palicu.

Odredbom čl. 131. st. 2. Pravilnika propisano je kako policijski službenik neće uporabiti raspršivač s nadražujućom tvari prema osobi koja pruža pasivni otpor, dok je odredbom čl. 132. st. 3. Pravilnika propisano kako policijski službenik u pravilu neće uporabiti palicu prema osobi koja pruža pasivni otpor.

Iz javno dostupnih video snimki jasno je vidljivo kako su policijski službenici palicu upotrijebili prema osobama koje su pružale pasivni otpor, dok su raspršivač s nadražujućom tvari upotrijebili i prema osobama koje ne pružaju apsolutno nikakav otpor. Osobito se ističe policijskog službenika koji upotrebljava predmetni raspršivač s nadražujućom tvari u pravcu skupine osoba koja mu je u tom trenutku okrenuta leđima, a što se jasno vidi i na snimkama i na fotografijama! Postavlja se pitanje, kakav točno otpor pruža osoba okrenuta leđima?

S obzirom da se u konkretnom slučaju radilo o postupanju policijskih službenika prema skupini osoba, osobito je za apostrofirati odredbu čl. 148. Pravilnika. Predmetnim člankom propisano je kako će policijski službenik upozoriti na protupravno ponašanje skupinu koja se protupravno ponaša, a ukoliko prijeti opasnost da će izazvati nasilje, policijski službenik će narediti da se skupina raziđe. Ako se skupina nakon tako izrečene naredbe ne raziđe, po zapovijedi načelnika policijske uprave ili policijskog službenika kojeg on za to ovlasti, ponovit će se naredba uz upozorenje da će u protivnom biti uporabljena sredstva prisile. Tek ako se skupina ne raziđe ni nakon ponovljene naredbe i upozorenja, mogu se uporabiti dopuštena sredstva prisile koja će je s najmanje štetnih posljedica prisiliti na razilaženje.

Prema tome, redoslijed postupanja je sljedeći: upozorenje, naredba, ponovljena naredba te uporaba dopuštenih sredstava prisile. Kako je već ranije naglašeno, u konkretnom slučaju policija je odlučila preskočiti prva tri koraka te odmah upotrijebiti sredstva prisile.

Osim toga, među osobama prema kojima je policija upotrijebila sredstva prisile, točnije raspršivač s nadražujućom tvari i palicu, nalazio se i veliki broj djece. Naime, sukladno svim relevantnim domaćim i međunarodnim propisima (članak 1. Konvencije o pravima djeteta, članak 87. stavak 7. Kaznenog zakona, članak 202. stavak 37. Zakona o kaznenom postupku itd.), djetetom se smatra svaka osoba mlađa od 18 godina života.

No, bez obzira na odredbu čl 82. st. 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, koja nalaže policiji da sredstva prisile prema djetetu primjenjuje s posebnim obzirom, u konkretnom slučaju su sredstva prisile prema djeci primijenjena jednako bezobzirno kao i prema punoljetnim osobama.

Nakon što su ovakvi postupci policije izazvali zgražanje svekolike sportske javnosti, u medijima je izašla navodna reakcija PU Zadarske, prema kojoj su policijski službenici samo postupali po zahtjevu delegata utakmice.

Na ovom mjestu ističemo kako nemamo potvrdu da je to doista službeni stav PU Zadarske, no, ipak smatramo da je potrebno, a radi nekog budućeg postupanja, kao i radi interesa javnosti, jasno objasniti odnos između policije, organizatora utakmice te svih ostalih službenih osoba na športskom natjecanju.

Nitko, niti jedna osoba u športskom objektu, ne može policiji davati naloge za postupanje. Štoviše, odredbom čl. 5. st. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine broj 117/03, 71/06, 43/09, 34/11), propisano je kako je organizator športskog natjecanja dužan postupati po nalogu policije (ne obratno) glede poduzimanja mjera sigurnosti u postupku pripreme, organiziranja i održavanja športskog natjecanja. Dodatno, odredbom čl. 28. st. 2. istoga Zakona, propisano je kako će policija, ukoliko ocijeni da uslijed protupravnog ponašanja gledatelja za vrijeme održavanja športskog natjecanja prijeti opasnost za sigurnost gledatelja i natjecatelja, zatražiti od službenih osoba koje vode športsko natjecanje da privremeno ili trajno prekinu športsko natjecanje. Čak u određenim situacijama policija i sama može zabraniti održavanje športskog natjecanja (čl. 28. st. 3. istoga Zakona).

Stoga, organizator športskog natjecanja je ovlašten i dužan poduzimati mjere glede samog športskog natjecanja, kao i donijeti odluku o njegovom prekidu, no, odluke koje se tiču sigurnost gledatelja i natjecatelja, a osobito odluke koje se tiču primjene represivnih mjera, policija donosi u potpunosti autonomno. Prema tome, „skrivanje“ iza navodnog naloga delegata utakmice je najobičniji, ali ne baš uspješni, pokušaj ekskulpiranja od vlastite odgovornosti.

Uzgred budi rečeno, usprkos činjenici da je policija bila ovlaštena zatražiti prekid utakmice, isto nije učinjeno, što nedvojbeno upućuje na zaključak da sigurnost gledatelja i natjecatelja niti u jednom trenutku nije bila dovedena u pitanje.

Zaključno, željeli bismo apostrofirati kako se svi navodi koji su izneseni u ovoj pritužbi mogu vrlo jednostavno provjeriti, budući da postoji znatan broj svjedoka očevidaca, kao i video snimki, od kojih su neke i javno dostupne. Smatramo, stoga, kako nadležna tijela neće imati velikih problema prilikom utvrđivanja stvarnog činjeničnog stanja; pitanje je samo hoće li biti volje za to.

S poštovanjem,

Udruga navijača Tornado Zadar”

SHARE