Robbie Lawler i dalje je UFC prvak u velter kategoriji, no ovog puta je do toga došao, usuđujemo se nazvati, sramotnom sudačkom odlukom. Carlos Condit bio je puno bolji borac sve do posljednje runde, ali onda su suci odlučili kako pojas ostaje kod istog vlasnika. Sve je to zasjenilo briljantnu pobjedu Stipe Miočića nad Andreiem Arlovskim.
Prvu rundu glavne borbe borci su otvorili uz ispitivanje snaga, a Condit je pametno koristio svoju prednost u distanci, budući da ju Lawler nije pokušavao skratiti nekim eksplozivnim uletima. Na taj način je Condit sredinom runde dobro pogodio te poslao Lawlera na pod. Ipak, prvak se brzo oporavio te vratio na noge, također uspjevši odoliti dodatnim napadima, čime se situacija primirila i takva ostala do kraja runde.
Drugu se rundu Lawler sabrao te sredinom nje pogodio i srušio Condita, no i on je jednako čvrst kao prvak pa brzo ustaje. Ipak, taj potez je Lawleru vjerojatno donio rundu. U trećoj prvak ipak nije uspio nastaviti jednako dobro, odnosno Condit je uspio kontrolirati ritam, posebno dobro pogađavši prednje direkte, dok je u četvrtoj izazivač nastavio jednako, ako ne i još bolje. Završnicu četvre runde imao je Lawlera “na konopcima”, no nije bilo dovoljno vremena za nešto više.
Prema očekivanjima, Lawler je u posljednju rundu ušao otvorene, traživši ‘fajt’, a Carlos Condit se nije skrivao, vjerojatno vođen poučkom “Johnya Hendricksa”. I to je rezultiralo time da je Robbie još jednom pokazao koliko je opasan posljednju rundu. Iako su i ovdje prve tri minute pripale Conditu, zadnje dvije su vjerojatno presudile borbu. Teško je prebrojati opake udarce kojima je Condit pogođen u posljednje dvije minute, a izazivač se činio doslovno nokautiran na nogama. Ali, nije se predavao, pokušavao je vratiti jednakom mjerom te je izdržao i vjerovao kako je postao novi prvak velter kategorije.
No, onda je još jednom dokazano koliko suci vole Robbiea Lawlera. Nakon što su mu poklonili naslov prvaka u borbi protiv Johnya Hendricksa, ovog puta je poklon bio još veći. Možda je ovo subjektivno mišljenje autora ovog izvještaja, ali Carlos Condit je žestoko pokraden i suci koji su tri runde dali dosadašnjem prvaku teško da mogu biti u pravu. Statistika je rekla kako su značajni udarci 196 naprema 78 u korist Condita, borca koji je trebao postati novi prvak velter kategorije.
Stipe Miočić je svakom borbom sve impresivniji, a to je dokazuje nokautiravši Andreia Arlovskog nakon samo 54 sekunde. Nakon boksačkog pogledavanja u trajanja pola minute, Stipe je odlučio “uči” u Bjelorusa i to se pokazalo pravom odlukom. Prvo je uspješno fintirao i izbjegao nakon Arlovskog, da bi ga onda prvo uzdrmao desnim krošeom, pa nakon par sekundi pogodio još jednim, na koji je automatski povezao lijevi te brzo nakon toga izborio prekid.
Stipe je odmah dojurio da dijela kaveza gdje sjeda Dana White i Lorenzo Fertitta te pomalo bijesno počeo vikati kako on zaslužuje iduću priliku za napad na naslov. Tko mu može zamjeriti? Jer nakon onakvog demoliranja Marka Hunta, ovog puta je nokautirao još jednu legendu. Jedino što može zatvoriti oči čelnicima UFC-a je novac koji donosi ime Alistaira Overeema.
Borba koju su mnogi najavljivali kao najuzbudljiviju ipak je malo razočarala. Albert Tumenov i Lorenz Larkin su vjerojatno imali malo previše respekta jedan prema drugom, pa nije bilo “ludih izmjena” kakve su se danima najavljivale pri spomenu ove borbe. Larkin je čak i nešto pokušavao, ali Tumenov se potvrdio kao tehnički kvalitetniji borac. To mu je i donijelo pobjedu podijeljenom odlukom, no sama izvedba oba borca brzo će se zaboraviti.
Brian Ortega je još jednom uspio napraviti veliki preokret. Nakon prošlogodišnjeg, gdje je uz deficit dvije runde uspio završiti Thiaga Tavaresa u trećoj, isto je napravio i novom Brazilcu. Diego Brandao dvije je runde bio puno bolji borac, da bi u trećoj upao u zamku te završio ugušen. Ugušen je završio i Tony Sims, u prvoj borbi glavnog programa. Bolji od njega bio je Abel Trujillo, koji je tako sigurno spasio svoj posao u UFC-u, a nakon dva poraza u nizu on je bio poprilično ugrožen.
Michael McDonald također je uspješno odradio povratak i to impresivnom tranzicijom u drugoj rundi. Iz podosta teške pozicije bočnog gušenja, uspio se ustati te odmah uhvatiti leđa svog japanskog protivnika te tako ugušiti njega. Napokon je dočekan debi Justine Kish, koja je odlukom savladala Ninu Ansaroff te potvrdila da slamka divizija ima još jedno zanimljivo ime. Za najveće iznenađenja se pobrinuo Alex Morono, prihvativši borbu protiv Kyle Nokea samo 11 dana prije održavanja, ali dovoljno da dođe do pobjede podijeljenom odlukom. Drew Dober je također spasio svoj posao u UFC-u, pobjedom protiv Scotta Holtzmana.
Ona najuzbudljivija borba glavnog programa bila je između Dustina Poiriera i Joea Duffy, apsolutno prema očekivanjima. Nakon izjednačene prve runde, gdje se teško moglo zaključiti tko je bio bolji, Poirier je pokazao koliko je opasniji borac na 70 kilograma. Drugu rundu je apsolutno dominirao, brzo je srušio Duffya i nakon toga mu nanio teško batine potpuno raskrvarivši lice. Slična je bila i posljednja dionica, iako ne toliko uvjerljiva, da bi pred sam kraj Duffy uhvatio gušenje i ostaje dojam da mu je nedostajalo samo nekoliko sekundi da završi borbu. Ipak, vrijeme je isteklo, a Poirier je došao do pobjede uvjerljivom odlukom.
UFC 195 – Rezultati
Robbie Lawler (c) def. Carlos Condit – podijeljena sudačka odluka
Stipe Miocic def. Andrei Arlovski – TKO (R1 0:54)
Albert Tumenov def. Lorenz Larkin – podijeljena sudačka odluka
Brian Ortega def. Diego Brandão – SUB (R3 1:37)
Abel Trujillo def. Tony Sims – SUB (R1 3:18)
Michael McDonald def. Masanori Kanehara – SUB (R2 2:09)
Alex Morono def. Kyle Noke – podijeljena sudačka odluka
Justine Kish def. Nina Ansaroff – jednoglasna sudačka odluka
Drew Dober def. Scott Holtzman – jednoglasna sudačka odluka
Dustin Poirier def. Joseph Duffy – jednoglasna sudačka odluka
Michinori Tanaka def. Joe Soto – podijeljena sudačka odluka
Sheldon Westcott def. Edgar García – TKO (R1, 3:12)
