Ima li nade za nas? - Zadarski Sportski Portal

Ima li nade za nas?

M. Lordanić, Zadarsport.com

Objavljeno 15.9.2007 u 0:09

UO KK Zadar odlučio - Mičić i Jusup ostaju

Članak je objavljen 10.3.2010 u 20:51:03

Izvučeni parovi A1 Lige za prvaka

Članak je objavljen 10.3.2010 u 16:22:37

Smjena Mičića i Jusupa? Šimunov: Morao bih dobro razmisliti

Članak je objavljen 9.3.2010 u 16:49:31

"Ljubav nestala sa zadnjim zalogajima u V.I.P. salonu"

Članak je objavljen 8.3.2010 u 23:59:33

NLB liga dobija dva mjesta u Euroligi!

Članak je objavljen 8.3.2010 u 22:07:25

Porazi Pet Bunara, Jazina i Poličnika, pobjeda Voštarnice

Članak je objavljen 8.3.2010 u 16:11:13

Borik slavio u Dubrovniku

Članak je objavljen 7.3.2010 u 0:20:04

Ravnatelj MIOC-a podigao optužnicu protiv KK Zadar i Županije

Članak je objavljen 6.3.2010 u 23:03:47

Konačni oproštaj od Final Foura: I Bosna pobijedila Zadar...

Članak je objavljen 6.3.2010 u 22:29:10

Zadar i Karlovac podijelili bodove

Članak je objavljen 6.3.2010 u 22:15:04

Marko Popović u nevjerici nakon brojnih promašenih slobodnih bacanja / Foto: Kosarka.hrDugih 12 godina čekamo na medalju u seniorskoj košarci, još od Atene 1995. godine i prokockali smo još jednu priliku. Nakon što smo u prošlosti znali ispustiti veliku prednost, promašiti šest slobodnih bacanja u zadnjoj minuti ili nesretno biti poraženi nakon niza sudačkih previda i ozljeda, povijest se nastavlja.

Ponovno nam se poput bumeranga vratilo to što jednostavno ne znamo pobijediti. Vjerojatno imamo dovoljno kvalitete, ali nedostaje čovjek odluke, netko tko će bez problema pogoditi slobodna bacanja kada treba, tko će preuzeti odgovornost zadnje lopte na sebe i pospremiti je u koš.
Danas nas nije pobijedila Litva koja je, uzgred budi rečeno, bila zrela za poraz, porazili smo sami sebe. Očajnim izvođenjem slobodnih bacanja (8/19, 42%) koji se u ovakvim utakmicama redovito pokažu najvažnijim faktorom i Planinićevim promašajima u zadnjim sekundama s linije penala naši snovi o medalji i vraćanju na košarkašku pozornicu rasplinuli su se kao mjehur od sapunice.

Litvanci su odigrali možda i najlošiju utakmicu na ovom prvenstvu, zabili su najmanji broj koševa, a njihovi glavni igrači Jasikevičius i Šiškauskas bili su svedeni na kombiniranih 8 koševa, mizeran šut 3/13 i 5 izgubljenih lopti. Istina, Jasikevičius je unatoč ozljedi podijelio 8 asistencija, ali nije bio na uobičajenoj razini.

Ponovno u našoj igri dosta toga nije štimalo, iako smo na taktičkom planu odigrali možda i najzreliju utakmicu. Obrana na bekovima bila je dobra, dok su centri zakazali.
U prvoj četvrtini smo vodili cijelo vrijeme i "živjeli" na Planinićevim poenima, da bi druga četvrtina protekla u egalu, uz manje odvajanje Litve pred kraj poluvremena.
U trećoj četvrtini se uglavnom igralo koš za koš, da bi se Litva odvojila na početku posljednje dionice igre i vodila sedam razlike tri minute do kraja što smo uspjeli smanjiti Tomasovom tricom na samo 72-70, ali Songaila je bio precizan za 74-70. Planinić tada odigrava 1 na 1 i iznuđuje osobnu pogrešku. Pogađa oba bacanja za -2 i imamo loptu sa strane. Litvanci tada odigravaju čvrstu obranu i Popović je morao pokušati s 8 metara za pobjedu. Nakon njegovog promašaja, do lopte dolazi Planinić koji promašuje oba slobodna bacanja što nas je u konačnici koštalo pobjede.

Nažalost, nedostajalo je hladnokrvnosti i znanja kako da utakmicu prelomimo u svoju korist. Njihova dvojica najboljih večeras su bili Songaila (20 koševa, 7 skokova) i Kleiza (19 koševa, 9 skokova) koji su nerijetko u našem reketu radili što su htjeli, hvatali napadačke skokove preko indisponiranih hrvatskih centara. U organizaciji napada smo imali puno problema, često smo se mučili s čvrstom litvanskom obranom i bili prisiljeni isforsiranim šutevima u zadnjim sekundama završavati napade, ali pohvalno je to što nismo imali niti jedan period igre u kojem su nam Litvanci napravili razliku. Također, nisu nas niti pretrčali niti pobijedili šutom, kao neke prijašnje protivnike, pa je stoga žal za propuštenim velika.

Iako smo prije podbacivanja očekivali puno težu utakmicu, neki su išli toliko daleko i predviđali sramotu, u svakom slučaju se nismo osramotili, dapače, bili smo ravnopravan protivnik svih 40 minuta i nedostajalo je samo malo odvažnosti i mirnoće da prođemo u polufinale. Ne možemo zamjeriti Baraću na prebrzim prekršajima, niti Markoti na šutu 1/8 za tricu, jer su svi šutevi bili izrađeni i otvoreni, tek na ponekom nerezonskom šutu Popovića, lošem skoku i obrani na njihovim centrima. Smanjili smo broj izgubljenih loptli, ali Litvanci su nas nadskakali (42-36, 17 u napadu) i zabili previše poena iz drugih ili čak trećih napada. Planinić je odigrao najbolju utakmicu na ovom prvenstvu, ali nije imao mirnoću da nam svojim slobodnim bacanjima sekundu prije kraja osigura produžetak, a Rozić i Barać su dokazali da se na njih u budućnosti može računati. Možda smo mogli i bolje odigrati posljednji napad kad je Popović iz velike daljine uputio šut za pobjedu, možda smo trebali pokušati zabiti za dva i ići u produžetak, ali želja za pobjedom je bila prevelika.

Obećavajuće je to što je isplivalo nekoliko imena na koja ćemo se moći osloniti u budućnosti i koja će za nekoliko godina biti standardni reprezentativci. Mogli smo čuti i neke pritužbe na sudački kriterij, ali treba biti realan i reći da su suci ipak bili u pozadini i da smo sami krivi za poraz. Ovim dečkima se nema što zamjeriti na borbenosti i htijenju i sada ostaje samo nada da ćemo se pribrati, skupiti glave i krenuti u pohod na osiguravanje kvalifikacija za Peking.

Ocjena 2.5/5 (6 Glasova)